Čuvarkuća je mesnata, sočna biljka, debelih, ovalnih listova složenih u rozetu. U sredini biljke razvija se cvjetna stabljika koja nosi skup, najčešće ružičastih, cvjetova. Cvjetovi mogu da budu i crveni, bijeli i žuti. Čuvarkuća cvjeta od aprila do septembra, nakon čega rozeta umire. No, prije toga se na stabljici stvaraju nove, male rozete koje produžavaju život biljke. (Tekst se nastavlja ispod)
Čuvarkuća potiče iz Meksika, a na našim prostorima gaji se više od hiljadu godina. Raste po stijenama, krovovima, zidovima, a možete da je uzgajate i u saksijama. Ne traži mnogo truda, a najvažnije je da joj se obezbijedi dovoljno sunčeve svjetlosti. Veoma je otporna na sušu i visoke temperature. Ime je dobila, između ostalog, zbog vjerovanja da je treba uzgajati na krovovima kuća jer štiti od udara groma i vatre.
DOBROBITI SOKA IZ LISTOVA:
Analizom je utvrđeno da je čuvarkuća bogata antibakterijskim materijama i polisaharidima koji blagotvorno djeluju na imunosistem. Čuvarkuća sadrži jabukovu i mravlju kiselinu i njihove soli. Njeno mesnato, sočno lišće bere se tokom ljeta, za vrijeme cvjetanja.
Kao i kod aloje, za zdravlje se koristi svježe cijeđen sok iz listova koji pomaže kod:
– nervnog rastrojstva
– padavice
– nemirnih snova i dečjih strahova.
Svježe zdrobljeni listovi ili svježe iscijeđen sok blagotvorno djeluju na bradavice, čireve, rane i opekotine, kurje oči, sunčeve pjege, te na bolna mjesta nastala usljed gihta. Oblog od svježe cijeđenog soka listova čuvarkuće pomaže u ublažavanju bolova i smanjuje otoka od uboda insekta, bilo da je riječ o pčeli, osi ili komarcu.
RASTVARA CERUMEN U UHU:
Ipak, svjež sok čuvarkuće od pamtivjeka se koristi kao terapija za upalu uha i nagluvost, naročito ako je posljedica nakupljanja cerumena, čvrstog, žutog sekreta. Sok čuvarkuće ga rastvara, što automatski dovodi do popuštanja pritiska u ušima. Ako vas muče bolovi u ušima, uzmite nekoliko listova čuvarkuće, prepolovite ih i iscedite u uho nekoliko kapi soka.
On u ušnoj šupljini treba da stoji veoma kratko, ali to će biti dovoljno da bol popusti, a zatim potpuno prestane. Kada je riječ kod opekotina, potrebno je nešto više listića čuvarkuće iz kojih ćete sok istisnuti direktno na bolno mjesto, dok kod rana od udaraca, nagnječenja i otoka koristi se mast od ove dragocjene biljke. (Tekst se nastavlja ispod)
MAST ZA OPEKOTINE I RANE:
U dublju posudu stavite šaku smrvljenih listića čuvarkuće, devet kašika vode i 200 grama sitno isjeckanog svinjskog sala, pa kuhajte na tihoj vatri dok ne počne da se odvaja mast. Kad se smjesa ujednači, procijedite je kroz sito i sipajte u porcelanske posude. Sačekajte da se mast ohladi i stegne, pa posude stavite u frižider ili na neko drugo hladno i mračno mjesto. Ova mast se koristi kod rana, a dobra je i za ublažavanje pjega od sunčanja.
ČAJ ZA ČIR NA ŽELUCU:
Ukoliko imate čir na želucu ili obilne menstruacije, probajte čaj od čuvarkuće. Jednostavno se priprema i veoma je zdrav. U četvrt litra vode stavite 12 grama osušenih ili 10 grama svježih listova čuvarkuće i kuhajte 15 minuta, a zatim procjedite i ostavite da se prohladi. Ujutro popijte šolju čaja na prazan želudac, a kasnije na svakih sat vremena po jednu supenu kašiku, dok ne popijete pripremljenu količinu. Ovaj čaj je dobar i za ispiranje usta ako imate afte ili ranice, te za ispiranje grla zahvaćenog gnojnom anginom.